Pa evo da se predstavim...
Zovem se Damjan, rođen sam
25.2.1992. te imam 16 godina.
Dolazim iz Međimurja, točnije iz
Murskog Središća. Za sad sam učenik
ekonomske i trgovačke škole u Čakovcu.
Imam previše hobija tako da su mi neki već
"poslovi" na neki MOJ naćin.
Pjevam gdje stignem i gdje ljudi vole čuti moj
glas koji nije najveći talent heh ;)
plešem dok hodam, tako da hodati neznam :P
Neke slike su kao profesionalne pa se ipak NE
smatram modelom što mi nije bed, nikad se nezna
možda i to kada.
Moda se treba pratit a ne davat izjave: MODA PRATI MENE.
da je to istina hmmm svi bi bilo dosadni heh...
tako da evo tu su neke stvari o meni,...
Nekomu ću se sviditi, a neko će me vrijeđat, vaša stvar...
Ljudi dat ču neke kontakte tako da se možete slobodno javiti...
Zar ja vidim svijetlo, a nee, nije to svijetlo, to je samo suza koja blista u tami i samoci...
Zar ja cujem smijeh, neee, to su samo suze koje tuku niz mog obraza...
Zar ja osjecam dodir tvoj koji lagano prolazi mojim tijelo, ne nije to je samo samoca koja me je zakljucala...
Kada zažmirim vidim samo sjećanja na lijepe trenutke, kao u filmu traka traje,traje, traje i odjednom postane sve bijelo... ali kako, nije pisalo THE END, kako moze film isteći bez kraja, di je lijep zavrsetak...
Da to se ja pitam, kao da je ukradena moja sreća....
Vrpca je nestala, kažu producenti, nikada je neće naći....
zamolio sam ih da snime taj dio jos jednom,,, ali rekli su da nemogu, da nemaju vremena za moju potragu sreći... tuznih lica rekli su da sreca kod mene ne postoji i lagano otisli...
Ostao sam sam,,, sam sjedim na producenskoj stolici, razmisljam i nikako da nadem odg, zasto nema kod mene srece... Pokušao sam sjesti za stol da napišem scenari dokraja... Prošao je tjedan, mjesc, godina, a papiri bili svuda oko mene... Više nisam znao kako da pomognem sam sebi... Prestao sam imat osmijeh na licu, veseli glas, počeo sam biti nitko.... Nitko kao što me svi shvaćaju...
Nerazumijem zašto svi misle da sam tolko super, veseli i sve, a samo bi htio da me smatraju deckom koji je jak vesel ali i emotivan...
netrazim puno, samo jedan zagrljaj iskren, topao i lijep... Kao nekad, zar se sjećaš? ili i ti sve zaboravljas?
Više neznam komu da vjerujem, nadam se da cete sada shvatiti koliko sam povrjeden
Dani su losi, noci jos gore! Uvijek te povrijede oni koji te navodno VOLE!
Dok su s tobom, stalno ti lazu, a na kraju dok odlaze, ni ZBOGOM ne kazu!!!
Kada je najteže - tu su, kada sam sretan - tu su... a tko drugi nego PRIJATELJI!!!
hmmm... pocetak je najteži,...
Nije lako kad ti netko laže, kad te iskorištava na bilo koji naćin, uzima ti jedinu malu nadu u svijetu, iako znamo da je nada KURVA u koju svako vjeruje...
Istina je, vjerujem i uvijek imam nade do zadnjeg daha... nekad je tolko teško da počinje moje srce "krvariti".... Svaka suza padne i ožiljak na srcu ostane.... Svi misle kad si stabilan izvana da u srcu imaš samo "ružice" a ni sami neznaju da je kod tebe zid žalosti,,,, ma bilo tko može meni u facu lagati i smijati se te govoriti da nikad nije bio u trenutku patnje i gubljenje nade, da se nikad nije upitao zašto je on baš važan za život, zažto se sve njemu događa...
Ja znam mnogo primjera... neki su uspjeli rješiti ta pitanja sa sobom ili možda s nekim osobama od povjerenja, kojih je jako jako jako malo u ovo jadnom svijetu,.... nije svijet jadan zbog ljudi, nego zbog ponašanja... Nažalost ima ljudi koji nisu uspjeli prebrodit neke stvari i odlučili su "dati" život te su mislili da će sad sve biti bolje i lijepše bez njih... Nisu razmišljale kolko pate NJIHOVI najbližniji koji su htjeli pomoći a nisu mogli.... Kao što rekoh, tj napisao, svatko ima svoje mišljenje i osjećaje prema nekoj osobi... Najteže je ljudima koji moraju trpjet nešto neistinito ili nešto što ih pogađa a nemogu dokazati suprotno jer im nitko ne dozvoljava... Pišem u ovom postu kako svi pate te su nesretni... Namjerno sam to pisao jer tu sam se našao i ja... hmm ovako, pa drage osobe me vole kolko ja njih tj još više :)
Puno puta sam srušen do koljena, moram kleknuti kako bi se sakrio od problema, od ljudi koji mi žele samo zlo, koji žele da unište život koji njima ne pripada... Svaka rijeć koju dobim može me samo ojačati ili oslabiti... Kolko god želim ustati nemogu i nemogu... kao da sam vezan okovima za koje nepostoji ključ sa kojim bi se oslobodio...
nekad nisam znao kako da imam nade u vjernost ljudi kad sam bio puno puta iznevjeren i iskorišten... Sad svi misle dal ja glumim da sam sretan ili nešto slićno... nije tako...
Moram regulirati svoje osjećaje koji bole, moji ožiljci će uvijek biti na srcu i nikad se neće izčlječit...
Rekao sam ljudi mrzite mene jer sam takav kakav jesam, ljudi volite me jer sam takav kakav jesam...
Sva ova događanja koja sam prošao moram priznat i ja sam tio odustat i otići mirno iz ovog svijeta...
NOO... kao da mi je svijetlo ušlo u oći i vidio sam nekog kako mi pruža ruku za pomoć...
Nikad ali baš nikad nisam mislio da će se naći osobe koje ti žele od SRCA pomoći...
Ali jesu, Tamara i Barbara... One su prijeteljice od zlata, zahvaljujući njima moj život ima smisla te mogu živjet sretno, one su mi pomogle da pronađem pravi put i vratim se s osmjehom na licu...
Svaki težak korak ili onaj koji je izgledao nemoguć, nakon razgovora snjima našao sam naćin pobjedit i prokoračit... Ima tu još mnogo njih koji su mi rekli šta znaći život , ne samo za mene nego i za ljude koji me vole,cjene , poštuju i žele svu sreću...
Tako da bi se zahvalio i rekao, da nikad neću zaboraviti ni jednu rijeć iz njihovih usta jer ANĐELI se nikada ne zaboravljaju... Hvala...
Nije fer, stvarno neznam sta da velim, bilo bi lijepsa kad i sam znam na čemu sam...
mislim ok svatko ima svoj stav prema nekoj određenoj temi...
Nikad nisam htio ni neću utjecat na nećije mišljenje pa mani to jako smetalo...
Eto necu govorit tu neke filozofije hehe... Nisam još tolko iskusan u životu...
Ali kad je tako , mislim ipak blog je ono nesto kao dnevnik tvoj "osobni"...
Ok većina ljudi misle za blogere da su to hmmm ludi ljudi koji traže javnost i tako nešto
malo mi to zvuči jadno ali šta ću, kao što rekoh, njihova stvar...
Neznam šta mi je veća kazna, to što volim previše i prebrzo ili to što dajem previše svega odmah iz srca...
Znam zvuči jadno,glupo... ali šta ću kad je to istina...
Nisam znao uvijek pružati nešto lijepo, veliko ili iskreno....
Govorili su mi da se na greškama ući jelda? ali zbog čega se osjećam napušten od ljubavi...
Nevolim da sam bediran tj ljudi se osjecaju drugacije i smatraju me drugom osobom kad sam bediran...
Neželim to ali kad srce steže nemožeš to suzdržat u sebi...
Imam prijatelje koji me vole i cijene, to su oni iskreni i najbolji...
Za njih bih sve napravio, pa unatoč tomu dal bi mi to bila zadnja stvar prije smrti...
Volim kad se netko smije, kad je sretan, kad mi onako bez "disanja" počinje pričat kolko je zaljubljen ili bilo šta takvog....
Jedan osmijeh traje samo jednu malu SEKUNDU, a u srcu leži i grije cijeli život,
Tako da kolko god ja bio žalostan, znam da je netko tu da mi pokloni jedan osmijeh...
ok možda nije to osoba od koje želim, ali da razmislim, nije li ljepše dobit osmijeh od osobe od koje znaš da je iskrneo nego od osobe koja te se sjeti kad dobi tvoju poruku????
Svatko će postavit sebi to pitanje, pa neka sam pokuša odgovoriti...
Lijepo vas sve pozdravljam do sljedeček puta...
Na početku bi rekao da je ovaj blog napravljen zbog nekog hmm čudnok osjećaja, da mi treba nešto da radim...
a i sam znam da ima toga, npr. škola JAOOO al ok, nea veze, eto ovo vam je moj blog, kojeg ću sad stvarno održavat, neće biti kao nekad heheh, samo možda neče biti onako često ali sve ćete doznati .... ovako kao prvo, molio bi da mi netko pošalje LINK od nekog dizajna za blog, neka bude fashion, a onda cu se iskupit, unapred hvala...
Neću se opet opisivat tj. upoznati me mozete pomocu Boxa, sve što vas zanima piše a ono što nepiše to mogu odgovoriti, dao sam vam neke kontakte...
reci cu neka KAOOO pravila,
ovako ljudi koji milse da su cool ako ce tu vredati ili pisati njima "CooL" stvari neka izvole...
Kao što sam rekao, ima ljudi koji me cjene i vole , a ima i one koju su zavidni tj ŽAO MI JE...
neželim da tako bude jer sam ja običan kao i svi, nisam nikakav poznati , a i da jesam netreba se tu gledat drugačije.
Svi smo isti, osim toga gledam i slušam savjete koje dobivam od pravih prijatelja a ne od nekih tamo "frajera" koji nisam neznaju kolko nisko i glupo padaju... Eto tolko za sad... Komentirajte kolko želite , kad želite,,,
